ȍbrednīk

im. m. G ȍbrednīka; mn. N ȍbrednīci, G ȍbrednīkā zbirka uputa za obavljanje vjerskih obreda; sin. (ritual)

obrezànīk

im. m. G obrezaníka, V ȍbrezanīče; mn. N obrezaníci, G obrezaníkā osoba nad kojom je obavljen obred obrezanja

obrezánje

im. s. G obrezánja; mn. N obrezánja, G obrezánjā rel. obred u kojemu se uklanja kožica sa spolnoga uda kod židova i muslimana

òbrezati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbrežēm, 3. l. mn. òbrežū, imp. òbreži, aor. òbrezah, prid. r. òbrezao, prid. t. òbrezān 1. odrezati rubove ili krajeve čega [~ lozu] 2. rel. obredno ukloniti kožicu sa spolnoga uda; vidski paranjak: obrezivati

obrezívānje

im. s. G obrezívānja; mn. N obrezívānja, G obrezívānjā 1. rezanje rubova ili krajeva čega 2. rel. obred u kojemu se uklanja kožica sa spolnoga uda kod židova i muslimana

obrezívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obrèzujēm, 3. l. mn. obrèzujū, imp. òbrezūj, aor. obrezívah, imperf. obrèzīvāh, prid. r. obrezívao, prid. t. obrèzīvān 1. rezati rubove ili krajeve čega [~ lozu] 2. rel. obredno uklanjati kožicu sa spolnoga uda; vidski paranjak: obrezati

òbrijati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbrijēm, 3. l. mn. òbrijū, imp. òbrīj, aor. òbrijah, prid. r. òbrijao, prid. t. òbrijān ukloniti dlake s kože s pomoću britve ili brijaćega aparata [~ glavu; ~ brkove] • òbrijati (se) prijel. ukloniti čiju bradu s pomoću britve ili brijaćega aparata [~ se svakoga jutra]

òbris

im. m. G òbrisa; mn. N òbrisi, G ȍbrīsā vanjski rub tijela ili površine, lik ocrtan nejasno, onako kako se vidi u polutami, magli ili izmaglici; sin. (kontura), silueta

òbrisati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbrišēm, 3. l. mn. òbrišū, imp. òbriši, aor. òbrisah, prid. r. òbrisao, prid. t. òbrisān 1. očistiti ili ukloniti s čega prljavštinu, prašinu, vlagu i sl. [~ prašinu s namještaja; ~ suze] 2. ukloniti ono što je napisano ili nacrtano [~ gumicom trag olovke na papiru]; sin. izbrisati, ( zbrisati) • òbrisati (se) prijel. osušiti komu tijelo, obično ručnikom nakon kupanja

òbr̄nūt

prid. G òbr̄nūta; odr. òbr̄nūtī, G òbr̄nūtōg(a); ž. òbr̄nūta, s. òbr̄nūto 1. v. obratan 2. koji je okrenut naopačke

obŕnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbr̄nēm, 3. l. mn. òbr̄, imp. obŕni, aor. obŕnuh, prid. r. obŕnuo, prid. t. òbr̄nūt v. okrenuti

òbr̄nūto

pril. 1. v. obratno 2. tako da je okrenuto naopačke [obrnuto spojiti dlanove]

obrojčávānje

im. s. G obrojčávānja označivanje brojkama; sin. (numeracija, numeriranje), obrojčivanje

obrojčávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obròjčāvām, 3. l. mn. obrojčávajū, imp. obròjčāvāj, aor. obrojčávah, imperf. obròjčāvāh, prid. r. obrojčávao, prid. t. obròjčāvān označivati brojkama [~ primjere]; sin. (numerirati), obrojčivati; vidski parnjak: obrojčiti

òbrōjčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbrōjčīm, 3. l. mn. òbrōjčē, imp. òbrōjči, aor. òbrōjčih, prid. r. òbrōjčio, prid. t. òbrōjčen označiti brojkama [~ primjere]; sin. (numerirati); vidski parnjaci: obrojčavati, obrojčivati

obrojčívānje

im. s. G obrojčívānja usp. obrojčavanje

obrojčívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obròjčujēm, 3. l. mn. obròjčujū, imp. obròjčūj, aor. obrojčívah, imperf. obròjčīvāh, prid. r. obrojčívao, prid. t. obròjčīvān usp. obrojčavati

òbrok

im. m. G òbroka; mn. N òbroci, G ȍbrōkā 1. hrana koju jedna osoba pojede za zajutrak, doručak, objed ili večeru [gotovi obroci] 2. jednokratno hranjenje [tri obroka u danu] 3. gosp. dio duga koji se plaća u određenim razmacima [platiti dug u deset obroka]; sin. (rata)

òbronak

im. m. G òbrōnka; mn. N òbrōnci, G òbronākā zem. blago nagnuta strana uzvisine; sin. padina

òbrt

im. m. G òbrta; mn. N òbrti, G ȍbr̄ 1. gospodarska djelatnost koja se bavi ručnom ili strojnom obradbom sirovina, proizvodnjom i prodajom pojedinačnih gotovih predmeta [krojački ~; stolarski ~]; sin. zanat 2. ručni uslužni rad [brijački ~]

ȍbrtāj

im. m. G ȍbrtāja; mn. N ȍbrtāji, G ȍbrtājā v. okret

òbrtānje

im. s. G òbrtānja v. okretanje

òbrtati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbrćēm, 3. l. mn. òbrćū, imp. òbrći, aor. òbrtah, imperf. òbrtāh, prid. r. òbrtao, prid. t. òbrtān v. okretati

òbrtnica

im. ž. G òbrtnicē; mn. N òbrtnice, G òbrtnīcā 1. žena koja je završila obrtničku školu i stekla pravo da se bavi obrtom 2. isprava kojom se dopušta otvaranje obrta

òbrtničin

prid. G òbrtničina; ž. òbrtničina, s. òbrtničino koji pripada obrtnici

òbrtničkī

prid. G òbrtničkōg(a); ž. òbrtničkā, s. òbrtničkō koji se odnosi na obrtnike

òbrtnīk

im. m. G òbrtnīka, V òbrtnīče; mn. N òbrtnīci, G òbrtnīkā osoba koja je završila obrtničku školu i stekla pravo da se bavi obrtom; sin. (zanatlija)

òbrtnīštvo

im. s. G òbrtnīštva zajednica obrtnika i obrta, svi obrtnici i obrti [sajam obrtništva]

òbrub

im. m. G òbruba; mn. N òbrubi, G ȍbrūbā vrpca našivena na rub tkanine, ukrasni rub [napraviti ~ na torbi]

obrúbiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbrūbīm, 3. l. mn. òbrūbē, imp. obrúbi, aor. obrúbih, prid. r. obrúbio, prid. t. òbrūbljen napraviti obrub oko čega [~ svilom; ~ kaput]; vidski parnjak: obrubljivati

obrubljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obrùbljujēm, 3. l. mn. obrùbljujū, imp. obrùbljūj, aor. obrubljívah, imperf. obrùbljīvāh, prid. r. obrubljívao, prid. t. obrùbljīvān praviti obrub oko čega [~ svilom; ~ kaput]; vidski parnjak: obrubiti

òbrubnjāk

im. m. G òbrubnjāka; mn. N òbrubnjāci, G òbrubnjākā zool. 1. mn. razred životinja iz koljena žarnjaka koje žive u slatkim i slanim vodama pričvršćene za podlogu ili slobodno plivaju u vodi 2. pripadnik istoimene skupine

ȍbrūč

im. m. G ȍbrūča; mn. N ȍbrūči, G ȍbrūčā 1. uzak predmet kružnoga oblika kroz koji se što provlači, kojim se što uokviruje ili spaja [~ na bačvi]; sin. alka, kolut, prsten 2. okruženje oko neprijatelja [probiti se iz obruča] ♦ steže se (stegnuo se) ~ pritišće se; nadvija se (nadvila se) opasnost

òbrukati (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbrukām, 3. l. mn. òbrukajū, imp. òbrukāj, aor. òbrukah, prid. r. òbrukao, prid. t. òbrukān v. osramotiti (se)

obrušávati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. obrùšāvām se, 3. l. mn. obrušávajū se, imp. obrùšāvāj se, aor. obrušávah se, imperf. obrùšāvāh se, prid. r. obrušávao se 1. spuštati se naglo u letu [~ s planine; ~ na plijen] 2. pren. riječima napadati koga ili što [~ na medije]; vidski paranjak: obrušiti se

òbrušiti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. òbrušīm se, 3. l. mn. òbrušē se, imp. òbruši se, aor. òbruših se, prid. r. òbrušio se, prid. t. òbrušen 1. spustiti se naglo u letu [~ s planine; ~ na plijen] 2. pren. riječima napasti koga ili što [~ na medije]; vidski paranjak: obrušavati se

ȍbrva

im. ž. G ȍbrvē; mn. N ȍbrve, G ȍbr̄ anat. koštana izbočina iznad oka u obliku luka obložena kožom i nizom dlaka

òbuća

im. ž. G òbućē odjevni predmet koji se obuva, navlači na stopala, npr. cipele, čizme, papuče

òbućār

im. m. G òbućāra, V òbućāru/òbućāre; mn. N òbućāri, G òbućārā 1. v. postolar 2. osoba koja proizvodi obuću

òbūćārev

prid. G òbućāreva; ž. òbućāreva, s. òbućārevo 1. v. postolarev 2. koji pripada obućaru; sin. obućarov

òbućārka

im. ž. G òbućārkē, DL òbućārki; mn. N òbućārke, G òbućārkā/obùćārkī 1. v. postolarka 2. žena koja proizvodi obuću

òbūćārov

prid. G òbućārova; ž. òbućārova, s. òbućārovo usp. obućarev

òbućārskī

prid. G òbućārskōg(a); ž. òbućārskā, s. òbućārskō 1. v. postolarski 2. koji se odnosi na obućare [obućarska tvrtka]

òbūći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. obúčem, 3. l. mn. obúkū, imp. obúci, aor. obúkoh, prid. r. òbūkao, prid. t. obùčen staviti na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • òbući (se) prijel. staviti na koga odjeću [~ dijete]; sin. odjenuti; ant. razodjenuti, skinuti, svući; vidski paranjak: oblačiti

obùhvaćati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obùhvaćām, 3. l. mn. obùhvaćajū, imp. obùhvaćāj, aor. obùhvaćah, imperf. obùhvaćāh, prid. r. obùhvaćao, prid. t. obùhvaćān 1. okružiti koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obujmljivati 2. uzimati u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. uključivati; ant. isključivati; vidski paranjak: obuhvatiti

obùhvatiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. obùhvatīm, 3. l. mn. obùhvatē, imp. obùhvati, aor. obùhvatih, prid. r. obùhvatio, prid. t. obùhvaćen 1. okružiti koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obujmiti 2. uzeti u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. uključiti; ant. isključiti; vidski paranjak: obuhvaćati

obújam

im. m. G obújma; mn. N obújmi, G òbūjāmā 1. omeđeni prostor koji zauzima koje tijelo, količina prostora izražena u kubnim mjerama 2. mat. broj koji pokazuje koliko se jediničnih kocaka može smjestiti u određeno tijelo; sin. (volumen)

obújamskī

prid. G obújamskōg(a); ž. obújamskā, s. obújamskō koji se odnosi na obujam; sin. (volumni)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga